Intervju s Lucom Menesinijem – izvjestiteljem OR-a za Uredbu o okviru uspješnosti za razdoblje 2028. – 34

Izvjestitelj ste OR-a za novu uredbu o okviru uspješnosti uključenu u prijedlog VFO-a za razdoblje 2028.–34. Zvuči vrlo tehnički, možete li objasniti zašto je ova tema toliko važna?

Na prvi pogled, Uredba o okviru uspješnosti izgleda kao tehnički postupak u vezi s pokazateljima i izvješćivanjem. U stvarnosti je izrazito politički jer će oblikovati način na koji se u proračunu EU-a definira uspjeh, dodjeljuju financijska sredstva i provode prioriteti u svim politikama.

Ovom se Uredbom ne mjeri samo učinkovitost potrošnje; utvrđuju se i načela kojima se određuje za što je namijenjen proračun EU-a. Kao što je istaknuto u nacrtu mišljenja OR-a na kojem radim, usvojenom u povjerenstvu COTER 5. veljače, predloženi model upravljanja Europske komisije mogao bi okončati regionalnu politiku i zajedničke jednake uvjete na europskoj razini poticanjem nacionalizacije financija EU-a i slabljenjem položaja regija i gradova u financiranju sredstvima EU-a. U tom bi smislu okvir mogao loše izmijeniti ravnotežu između ciljeva EU-a, nacionalnih prioriteta i teritorijalne kohezije.

Nadalje, okvir uspješnosti utječe na administrativno opterećenje, inovacijski kapacitet i teritorijalnu pravednost. Ako je loše osmišljen, mogao bi obeshrabriti inovativne projekte i smanjiti dodanu vrijednost kohezijske politike i politike ruralnog razvoja.

Koji su glavni razlozi za zabrinutost i zahtjevi u središtu mišljenja na kojem radite?

Mišljenje je usmjereno na tri glavna pitanja:

1. Sprečavanje ponovne nacionalizacije kohezijske politike.
Predloženim okvirom riskira se preusmjeravanje kontrole s upravljačkih tijela i regionalnih aktera na planove uspješnosti na nacionalnoj razini, čime bi se ugrozile lokalizirana politika i teritorijalna raznolikost.

2. Izbjegavanje lažnog pojednostavljenja i prekomjerne birokracije.
Iako je riječ o pojednostavnjenju, dokazi upravljačkih tijela upućuju na to da bi se sustavom moglo povećati administrativno opterećenje jer bi se izvješćivanje o uspješnosti nadovezalo na postojeće revizije i kontrole potrošnje, a ne bi ih zamijenilo.

3. Zaštita inovacija, preuzimanja rizika i teritorijalne dodane vrijednosti.
Prestrogi pokazatelji i standardizirani ciljevi mogli bi sankcionirati eksperimentiranje, obeshrabriti inovativne lokalne projekte i smanjiti kohezijsku politiku na okvire, a ne učinak.

Kako bi se to riješilo, u mišljenju se poziva na sljedeće:

· Novo horizontalno načelo: „nenanošenje štete koheziji”, osiguravajući da se svim proračunskim instrumentima EU-a podupire teritorijalna kohezija, a ne samo kohezijski fondovi. To bi se trebalo primjenjivati na sve naslove, uključujući konkurentnost i inovacije.

· Jača primjena supsidijarnosti, čime se jamči sudjelovanje regionalnih i lokalnih vlasti u nacionalnim i regionalnim planovima.

· stvarno pojednostavnjenje, uključujući odgovarajuća financijska sredstva za tehničku pomoć, posebno za manje općine.

· Prijelazna razdoblja kako bi se izbjegli šokovi u provedbi koji bi mogli odgoditi financiranje i naštetiti korisnicima.

Imate li osjećaj da Europski parlament u ovoj fazi sluša glas regija i gradova? Koliko ste bliski sa svojim članovima?

U Europskom parlamentu sve je veća svijest o tome da se budućnost kohezijske politike i upravljanja proračunom EU-a ne može oblikovati bez regija i gradova. Blisko surađujemo sa zastupnicima u Europskom parlamentu u svim klubovima zastupnika, posebno onima koji su uključeni u odbore za regionalni razvoj, poljoprivredu i ruralni razvoj te proračune, te s izvjestiteljima za povezane predmete. Postoji konvergencija u pogledu ključnih pitanja: izbjegavanje prekomjerne centralizacije, očuvanje kohezije i održavanje lokalne fleksibilnosti.

Međutim, institucionalna ravnoteža i dalje je osjetljiva. Parlament je prijemčiv, ali i dalje je ključan snažan i koordiniran doprinos teritorijalnih aktera. Uloga OR-a upravo je pretočiti teritorijalnu stvarnost u zakonodavni učinak te jačamo saveze s Parlamentom kako bismo osigurali da se lokalni i regionalni glasovi odražavaju u pregovorima. 

U listopadu ste sudjelovali u javnom prosvjedu #CohesionAlliance protiv predložene nacionalizacije kohezijske politike. Od tada je prošlo nekoliko mjeseci. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poslala je dva pisma u kojima predlaže izmjene početnog prijedloga. Međutim, čini se da je postizanje jednoglasnosti među nacionalnim vladama i dalje izazov. Smatrate li da pregovori idu u pravom smjeru?

Mobilizacija regija i gradova, među ostalim putem Saveza za koheziju (#CohesionAlliance), već je imala konkretan politički učinak. Komisijini dopisi o daljnjim mjerama i predložene prilagodbe upućuju na to da je pritisak državnih područja i progresivnih aktera važan.

Međutim, rizici su i dalje prisutni. Teško je postići jednoglasnost među državama članicama, a neke vlade i dalje se zalažu za veću nacionalnu kontrolu nad fondovima EU-a, što bi moglo oslabiti koheziju, smanjiti teritorijalnu pravednost i rascjepkati solidarnost EU-a. Napredak je moguć, ali samo ako se nastavi politički pritisak. Smjer putovanja mora ostati jasan: Kohezijska politika mora ostati europska, lokalizirana i teritorijalno utemeljena, a ne pretvorena u skup nacionalnih omotnica za potrošnju.

Uredba o okviru uspješnosti stoga nije tehnička bilješka, već jedno od bojišta na temelju kojeg će se utvrditi je li proračun EU-a i dalje alat za konvergenciju i solidarnost ili postaje mehanizam nacionalne rascjepkanosti.

U ovoj fazi, unatoč sve zahtjevnijem geopolitičkom kontekstu, i dalje se čini da predsjednica von der Leyen i nekoliko država članica nisu u potpunosti shvatile da snažnija Europa nužno zahtijeva snažniji proračun EU-a te da se konkurentnija Europa može izgraditi samo ako se sve regije osnaže za tržišno natjecanje. Napuštanje određenih područja ili nedovoljno financiranje ključnih sektora neće ojačati Europu, već će je učiniti rascjepkanijom, neravnopravnijom i u konačnici ranjivijom.

[Razgovor je objavljen u 15. izdanju biltena #CohesionAlliance]